|
Izložba slika Jovice Prodanovića u Sremskim Karlovcima u OŠ "23. oktobar" tokom manifestacije "Noć muzeja" 2009. godine. Izložbu je otvorio Komnen Kolja Seratlić, dugogodišnji diplomata i novinar. O izložbi su govorili prof. Goran Marović, direktor Osnovne škole "23. oktobar" i Stojan Prodanović, potpukovnik.
Jovica Prodanović - Pobjeda sna
(Riječ Komnena Kolje Seratlića na otvaranju izlozbe u Sremskim Karlovcima, 16. maja 2009. godine)
Dame i gospodo,
Ima više razloga zbog kojih izložba slika Jovice Prodanovica, ovdje i na ovom mjestu u ovoj školi, znamenitih Sremskih Karlovaca, gdje se otkrivaju u svakoj generaciji talenti i za slikarstvo, gdje se održavaju slikarske koilonije, predstavlja izuzetan kulturni dogadjaj. Meni, koji nisam profesionalni likovni kritičar, ali sam kao dugogodišnji novinar i diplomata, ataše za štampu i kulturu, otvarao izložbe u Meksiku, Moskvi, Buenos Airesu, Trenčinu u Slovačkoj, pričinjava veliko zadovoljstvo i čast da kažem nekoliko rijči.
Ponoviću jednu uobičajenu izreku, koja je u ovom slučaju potpuno istinita – Jovica Prodanović je, kao dugogodišnji diplomata, najbolji slikar medju diplomatama i najbolji diplomata medju slikarima. Izuzetan je intelektualac, pravnik, koji govori vše jezika, posebno arapski, odnosno arabista je više od četrdeset godina. Pored svega toga i mnogo drugog neizrečenog, nikada se nije gordio, ponio, uznio, njegova skromnost, specifičan mir u ophodjenju, anlitičkom pristupu problemima, nije nas njegove kolege ili strance, u dugoj diplomatskoj karijeri, uvrijedio, postidio.
Jovica Prodanović nosi svoj poseban životni pečat, koji licno duboko osjecam, i to je jedna od kopci naseg prijateljovanja, jer smo od malih nogu bili bez roditelja. Koliko god da je imao tešku životnu sudbinu, njegove slike odišu optimizmom, oslikane živim i vedrim bojama. Njegova jaka volja i personalitet pomogli su mu da savlada najteže prepreke i iskušenja. Umjetnik je izuzetne izražajnosti, tajnovite inspiracije i individualnog saopštavanja.
Njegov talenat za slikanje otkrio je akademski vajar Nikola Kečanin koji mu je u Daruvaru predavao likovno vaspitanje u osmogodišnjoj školi. Jednog dana Kečanin je donio antologiju slikarstva u boji i dao zadatak Jovici Prodanoviću da preslika sliku francuskog impresioniste Sezana u akvarel tehnici. Nakon dva sata rada slika je završena. Prisutni učenici su bili iznanadjeni i zadivljeno gledali u sliku. I sam Kečanin nije krio svoje zadovoljstvo. Od tog momenta datira prijateljstvo i druženje iskusnog vajara sa njegovim učenikom, čiji talenat je dalje podsticao. Jovica je u slobodno vrijeme odlazio u atelje N. Kečanina posmatrao njegovo vajanje u glini, povremeno mu pomagao i sam radio manje formate, portrete, biste i aktove. Njegov nastavnik mu je davao literaturu o Leonardu Davinčiju i Mekelandjelu, njihove skice koje je precrtavao. Jovica je poseban interes pokazivao za francuske impresioniste, Renoara, Sazana, Manea, Monea, Tuluz Lotreka, zatim Van Goga, Utrila i druge.
Jovica Prodanović je bio u velikoj dilemi prilkom konačne profesionalne orjientacije: likovna akademija ili pravo. Pričao mi je da je u zadnjem momentu izbor pao na pravo, što je bilo presudno da se u starijim razredima gimnazije posebno angazovao u društveno-političkom radu. Medjutim slikarstvo nije nikada napuštao, jer je to bio njegov intimni svijet u kome je doživljavao puno zadovoljstvo i lični integritet. I, kao sto sam na pocetku rekao, zivotni put ga je odveo u diplomatsku službu.
Kao sto znate, diplomatska sluzba je zanat, umjetnost. Zato je Jovica u startu imao jedan veliki iskorak. Slikarstvo se pokazalo kao izuzetno sredstvo za diplomatsku komunikaciju veze i povjerenje. Za vrijeme rada u našoj Ambasadi u Alžiru koristio je svaki slobodni trenutak da u mediteranskom ambijentu razigra svoje slikarske strasti. Mi kao nardi pripadamo Mediteranskoj kulturi, a ne metafizickoj Zapadnoj. Naslikao je seriju slika, ulje na platnu alžirskih motiva koju je izlagao na samostalnoj izložbi po povratku u Beograd 1982. Iza toga slijedile su druge samostalne i kolektivne izložbe.
Danas je pred nama tematska samostalna izložba pod nazivom “Utisci iz Jerusalema”, radjena u pastel tehnici suva kreda. Slike su radjene direktno na otvorenom prostoru na licu mjesta često puta u najvećim turističkim mjestima starog Jerusalema, ili na obroncima Maslinove gore. Dozivljaj je bio jednistven medju duboko vjerujućim vjernicima iz cijelog svijeta, pripadnicima raznih konfesija kao i znatiželjnim turistima, putnicima namjernicima
Nadam se da cemo se jos dugo, dugo vremana sretati sa novim izazovima Jovice Prodanovica, da ce se mnoga pera baviti odgonetanjem umjetnikovog opusa, koji je našao mjeru sebe u svijetu i svijeta u sebi. Kada su upitali Rodena kako postiže tako lijepe skulpturalne oblike, odgovorio je: „Uzmem materijal i odstranim sve suvišno“. U slikama Jovice Prodanovića nema ničeg suvišnog.
Uz poštovanje, ovu izložbu oglašavam otvorenom.
|
